Cjelina Okus ljubavi donosi tri priče u kojima je hrana povezana s romantičnim osjećajima, čežnjom i strasti. Ciklus otvara Chungking Express, melankolična romantična komedija Wonga Kar-waija. Smješten u ambijente tržnica, trgovina i restorana brze hrane Hong Konga devedesetih, film prati ljubavne nedaće dva nesretno zaljubljena para, pri čemu konzumacija hrane služi kao nadomjestak za realizaciju ljubavne veze.

Temu nastavlja Šunka, šunka, erotska komedija Bigasa Lune s Penelope Crúz i Javierom Bardemom u glavnim ulogama. Priča o ljubavnim trokutima i četverokutima, muževnosti, ljubomori, suhom mesu i češnjaku donosi niz apsurdno duhovitih situacija, kroz koje Luna istražuje mentalitet, rodne odnose i klasnu dinamiku ruralne Španjolske.

Prvi tjedan zaključuje Devet i pol tjedana, erotski klasik Adriana Lynea o zaposlenici newyorške galerije koja ulazi u opsesivnu vezu s tajanstvenim brokerom. Glavne uloge nadahnuto su odigrali Kim Basinger i Mickey Rourke, a film je videospotovskom režijom, yuppiejevskim ambijentom i pitanjima seksualne autonomije i novih rodnih odnosa pomogao definirati duh 1980-ih na velikom platnu.

Gastronomsko putovanje poviješću kinematografije nastavljamo pričama o okusu uspjeha: filmovima u kojima gastronomski projekti postaju sredstvom za postizanje društvenog statusa, osobnog ili profesionalnog razvoja. U temu krećemo s Mildred Pierce, remek-djelom Michaela Curtiza o ženi koja nakon što je ostavi muž pokreće uspješan lanac restorana, dok joj privatni život prati niz tragedija. Curtizov film vješto spaja film noir i melodramu kako bi se pozabavio promjenama u rodnim odnosima u američkom društvu 1940-ih, a Joan Crawford donio je jedinog Oscara.

Kako pojesti Raoula urnebesna je satira Paula Bartela, koja kroz priču o paru koji ubijajući svingere nastoji skupiti novac za pokretanje vlastitog restorana pruža kritički pogled na kapitalizam 1980-ih. Kultni film i jedna od najboljih satira desetljeća u kojem je želja za neposrednim zadovoljavanjem gladi prodrla u sve sfere života.

Točka pucanja impresivni je dugometražni prvijenac Philipa Barantinija, redatelja koji je pažnju šire javnosti stekao Netflixovom hit-serijom Adolescence (2025). Priča prati glavnog kuhara prestižnog londonskog restorana neposredno uoči Božića, kada će niz profesionalnih propusta dovesti tenzije među osobljem do ključanja. Film je snimljen u jednome kadru, čime se gledatelje efektno uranja u atmosferu zbivanja, a glavu je ulogu maestralno odigrao Stephen Graham.

Tjedan zaključuje Tampopo Jûza Itamija, gastro-filmski klasik o potrazi za savršenim receptom za ramen, koji će trećerazredno svratište pretvoriti u prvoklasni restoran. Itami koristi središnju priču kao odskočnu dasku za niz duhovitih, često nadrealnih vinjeta u kojima istražuje povezanost putenih i gastronomskih užitaka, a zahvaljujući originalnosti kojom koristi hranu kao polazišnu točku za istraživanje kulture s pravom ga se uvrštava među najbolje kulinarske filmove svih vremena.

Gatronomsko putovanje poviješću kinematografije nastavljamo filmovima u kojima priprema hrane postaje element iskušenja – natjecanja, dokazivanja, a povremeno i transgresije.

U temu nas uvodi Hladnoruki kažnjenik, nekonformistički klasik Stuarta Rosenberga u kojem Paul Newman igra zatvorenika u sukobu s krutim institucionalnim pravilima. Film pamtimo i po antologijskoj sceni izazova u kojoj u sat vremena treba pojesti 50 kuhanih jaja. Ne preporučamo je rekonstruirati kod kuće!

Nastavljamo s Velikom noći, humornom dramom dokazanog gurmana Stanleya Tuccija i Campbella Scotta, koja nas vodi u nadmetanje dva talijanskih restorana u SAD-u 1950-ih. To je ujedno i priča o održavanju tradicije kroz nacionalnu kuhinju te oda gastronomskom larpurlartizmu, što mu je steklo poštovanje filmske kritike i profesionalnih kuhara.

Grabežljivci Antonije Bird crnohumorni je horor smješten u vrijeme Meksičko-američkog rata u Sierra Nevadi, koji kroz priču o potrazi za ekspedicijom čiji su članovi posegnuli za kanibalizmom radi opstanka pruža slojeviti komentar na kolonizaciju, ovisnost i kapitalističko akumuliranje moći. Film je bio obilježen brojnim produkcijskim problemima, zbog čega je i dalje nedovoljno poznat u široj javnosti, a ovo je izvrsna prilika da ga se pogleda na velikom platnu.

Temu zaključuje Julie & Julia, duhovita biografska drama koja prepleće živote glasovite američke kuharice Julije Child te mlade blogerice Julie Powell, koja je odlučila u godini dana pripremiti sve recepte iz Childina Svladavanje umijeća francuske kuhinje. Ovaj popularni film Nore Ephron sadrži šarm i pripovjednu sofisticiranost klasičnog Hollywooda te Meryl Streep u jednom od svojih najležernijih nastupa.

Tema uključuje i Juhu-hu Brada Birda, koji prikazujemo u sklopu Matineje za djecu.

Gastronomsko putovanje poviješću kinematografije nastavljamo filmovima u kojima je kulinarstvo povezano s kulturom, tradicijom i osjećajem pripadnosti. U temu nas vodi Mondo cane, eksploatacijski dokumentarac grupe autora koji istražuje rituale vezane uz hranu, udvaranje, duhovnost i smrt u kulturama diljem svijeta. Impresivno režiran, ali i etički problematičan, Mondo cane subverzivna je vizija ljudskog roda i naših nastojanja da fiziološke potrebe maskiramo teatralnim, često okrutnim ritualima. Film je nadahnuo niz imitatora, ostvario je veliki uspjeh u kinima, a bio je nominiran i za Oscara.

Krilce ili batak Claudea Zidija urnebesna je komedija o gastrokritičaru koji priprema novo izdanje međunarodno priznatog vodiča kroz francuske restorane. Oslanjajući se na slapstick, fizički humor i nastup velikog francuskog komičara Louisa de Funèsa, Zidijev film oda je važnosti kulinarstva za francuski nacionalni identitet, ali i zezancija na račun svih onih koji ga shvaćaju previše ozbiljno.

Pijte i jedite, ljudi Anga Leeja izvrsna je obiteljska drama o ocu koji spremajući elaborirane ručkove za svoje otuđene kćeri govori o transformaciji Tajvana iz tradicionalnog u moderno društvo. Film je ostvario veliki komercijalni uspjeh, a bio je nominiran i za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma. Lee je veliku pažnju posvetio kulinarskom umijeću glavnog lika pa na projekciju nemojte doći gladni!

Temu zaključuju Tajne kus-kusa, međugeneracijska saga Abdellatifa Kechichea o muškarcu koji odlučuje otvoriti restoran u oronulom brodu koji je dobio u nasljeđe te tako povezati članove svoje velike obitelji. Riječ je o filmu koji govori o važnosti kulinarstva za održavanje tradicije u zajednicama magrepskih doseljenika u Francuskoj, a osvaja svojom dinamičnom režijom, šarolikim likovima i neizvjesnim finalom.

Kulinarsko putovanje poviješću kinematografije zaključujemo filmovima koji se bave hedonizmom, pretjerivanjem i obiljem. U temu nas uvodi Marie Antoinette, biografski film o omraženoj francuskoj kraljici čija je izjava „neka jedu kolače“ postala simbolom društvene i klasne neosjetljivosti. No redateljica Sofia Coppola uzima revizionistički pristup njezinu liku, istražujući kako privilegiranost dovodi do socijalnog otuđenja.

Zatim gledamo Veliko žderanje, satiričnu komediju Marca Ferrerija o četiri prijatelja koji se odluče zatvoriti u vikendicu i prežderati do smrti. Film je svojevremeno izazvao veliki skandal na Festivalu u Cannesu, a danas ga tumačimo kao grotesknu metaforu vladajuće klase koje se guši u vlastitom obilju.

Ciklus zaključuje Babettina gozba, Oscarom nagrađena priča o Francuskinji koja će spravljanjem raskošne večere transformirati živote stanovnike uštogljenog danskog sela krajem 19. stoljeća. Ovaj film Gabriela Axela s pravom se nalazi na vrhu popisa najboljih kulinarskih filmova svih vremena, a uz to što je gozba za oči i nepce funkcionira i kao alegorija načina na koji užitak u spravljanju, posluživanju i uživanju hrane može postati transformativno duhovno iskustvo – baš kao i vrhunska umjetnost.