U zabačenom danskom selu u 19. stoljeću sestre Martine i Filippa čitav su život provele u protestantskoj zajednici organiziranoj oko njihova oca, mjesnog pastora. Nekoliko godina nakon njegove smrti zapošljavaju Babette Hersant, došljakinju iz Francuske, da se brine o kućanstvu. Nakon što osvoji novac na lutriji, Babette u znak zahvalnosti odluči pripremiti raskošnu gozbu od sedam sljedova, čije će obilje izazvati nemir među župljanima naviklima na asketizam i potiskivanje svjetovnih užitaka.

Vjerojatno ne postoji popis najboljih kulinarskih filmova na čijem se vrhu ne nalazi Babettina gozba, Oscarom nagrađeni film danskog redatelja Gabriela Axela. Inspiriran istoimenom novelom Karen Blixen, proslavljene autorice memoara Moja Afrika, film gledatelje uvodi u čaroliju gastronomskog pothvata koji je svojom složenošću i znanjem odudarao od brze hrane i večera podgrijanih u mikrovalnoj koje su obilježile desetljeće.

Sukob mentaliteta, nacionalne predrasude i vjerska rigidnost obilježit će početak fešte. Uzvanici će pritom dati sve o sebe da se ne prepuste grešnim užicima kojima ih Babette izlaže iznoseći jela egzotičnih naziva i spravljena od sastojaka koje nepca navikla na sušeni bakalar nisu mogla ni zamisliti. Sa svakim novim slijedom njihov osjetilni užitak prerasta u duhovno iskustvo, pritom oživljavajući zajedništvo koje su krutim slijeđenjem vjerskih pravila davno izgubili.

Babettina gozba nije jedini film o kulinarstvu kao umjetnosti, no jedan je od rijetkih koji govori i o moći umjetnosti da onoga koji je stvara i konzumira uzdigne i približi božanskom.