Sredinom 19. stoljeća tijekom Meksičko-američkog rata poručnik John Boyd poslan je u udaljeni planinski garnizon Sierra Nevade, kao kaznu za kukavičluk kojim je izbjegao smrt. Jedne noći u ispostavu stiže Colqhoun, iscrpljeni i teško traumatizirani pripadnik izgubljene ekspedicije čiji su članovi prakticirali kanibalizam kako bi preživjeli. Boyd i njegov tim kreću u potragu za preostalima, nesvjesni da ulaze u zamku.

Priča o nastanku Grabežljivaca surova je kao i mjesto radnje. Film je počeo režirati Makedonac Milčo Mančevski, no zbog kreativnih i produkcijskih razmirica sa studijem Fox smijenjen je tri tjedna nakon početka snimanja. Nakon što je sljedeći redatelj, Raja Gosnell, izazvao pobunu među glumcima, projekt je spasila britanska TV redateljica i producentica Antonia Bird. Iako suočena sa sličnim problemima za vrijeme snimanja i u postprodukciji, ona je uspjela Grabežljivce izgurati do kraja. Film je naposljetku propao na blagajnama, a ni suvremena kritika nije mu bila sklona.

Unatoč svemu Grabežljivci spadaju među skrivene dragulje 1990-ih, koji svojom ambicijom odskaču od postmodernističkih tinejdžerskih slashera i nadnaravnih trilera koji su dominirali žanrovskim pejzažom. Scenarist Ted Griffin inspiraciju je pronašao u istinitim pričama o slučajevima kanibalizma iz 19. stoljeća kako bi pružio komentar na genocidnu stranu nacionalnih narativa o pionirskom kroćenju divljine i osvajanju novog kontinenta. Središnji motiv nije tek sinonim za kolonijalistički ekspanzionizam, nego i komentar na kapitalističku nadmenost, pohlepno akumuliranje moći i bogatstva, traganje za dugovječnosti i ovisnosti u rasponu od opijata do junk fooda. Tematska slojevitost pritom je izdašno začinjena sasvim prikladnim galgen-humorom, što daje dobrodošao kontrast tjeskobnoj atmosferi.

Grabežljivci nažalost još uvijek ne postoje u restauriranoj verziji koja bi bila dostojna njegove kvalitete, no vješta kombinacija žanrova i pametan tretman alegorijskih slojeva priče čine ga atraktivnim publici i izvan žanrovskih krugova.