Elizabeth McGraw mlada je asistentica u jednoj galeriji u SoHo-u. Jednoga dana na tržnici susreće Johna Graya, tajanstvenog brokera s Wall Streeta, s kojim se upušta u strastvenu vezu sastavljenu od erotskih igara, u kojima John dominira, dok mu se Elizabeth rado prepušta. Granice između stvarnosti i fantazije postepeno postaju porozne, a Elizabeth će morati prepoznati kada treba stati na kočnicu, prije nego izgubi sebe.

Devet i pol tjedana erotski je klasik Adriana Lynea koji je svojim stilom i temom pomogao definirati duh 1980-ih. Režirana ušminkanom, videspotovskom estetikom, s montažom usmjerenom na detalje i izvanprizornu glazbu te velikom pažnjom posvećenom oblikovanju svjetla, interijerima i modi, ova priča o ženi koja se upušta u submisivni odnos s dominantnim muškarcem istraživala je novu rodnu dinamiku desetljeća, posebice u krugovima mladih urbanih profesionalaca (yuppies), u kojima su žene postale konkurentne muškarcima na tržištu rada. Dio je kritičara Lyneovu priču protumačio kao regresivnu fantaziju podčinjavanja, no neki od njih – među kojima i Roger Ebert – film je vidio kao priču o prihvaćanju odgovornosti i samopoštovanju, pri čemu veza prestaje u trenutku kada podčinjavanje zaprijeti da napusti prostor igre i preuzme osobni integritet protagonistice.

Utemeljen na književnim memoarima Ingeborg Day (objavljenima pod pseudonimom Elizabeth McNeill), Devet i pol tjedana podbacio je u američkim kinima, no ostvario je veliki uspjeh u Južnoj Americi i Europi, gdje je u Italiji i Francuskoj inspirirao i niz imitatora. Film je bio i veliki hit na tada novom tržištu videa, a uz to što je utvrdio zvjezdani status Kim Basinger i Mickeya Rourkea, doveo je erotiku u američki mainstream. Danas s pravom uživa status klasika osamdesetih, a pamtimo ga i po nizu antologijskih prizora, među ostalim i onim koji uključuje erotske igre u kuhinji ispred hladnjaka.