Richard Frost predsjednik je upravnog odbora financijske korporacije. Nakon jednog sastanaka s kolegama odlazi u kafić, gdje upoznaje Jeannie Rapp, djevojku koja se bavi i seksualnim radnom. Po povratku kući Richard iznenada odluči ostaviti svoju suprugu Mariju. Ona pak s prijateljicama izlazi u popularni klub gdje upoznaje mladog Cheta, kojeg nakon izlaska poziva kući.

Nakon izleta u studijski način proizvodnje s filmovima Zakašnjeli blues (1961) i Dijete čeka (1963), John Cassavetes vratio se nezavisnoj produkciji i tako snimio jedan od svojih najboljih filmova – Lica. Ova psihološka drama o krizi srednjih godina, braka i emocionalnoj otuđenosti reprezentativna je za Cassavetesovu estetiku: specifičan način režije te izgradnje priče i likova, lišene „izvjesnosti“ na koju smo kao gledatelji inače navikli.

U Licima tako nije odmah jasno tko su glavni, a tko sporedni likovi, kao ni u kojem će se smjeru radnja razvijati. Često korištenje krupnih planova, kamera iz ruke te autentične lokacije – sve to doprinosi dojmu da situacije kojima svjedočimo posjeduju sirovu nebrušenost stvarnog života, dotad neviđene u američkoj ni u svjetskoj kinematografiji.

Kao i mnogi Cassavetesovi filmovi, Lica su imala oprečne reakcije kritike, no rijetko je tko ostao imun na specifičnost njegova pristupa filmu. Lica su naposljetku zaradila tri nominacije za Oscara: Cassavetes je bio nominiran za originalni scenarij, a Lynn Carlin i Seymour Cassel bili su nominirani za sporedne uloge. Lynn Carlin, inače tajnica Roberta Altmana, tako je postala prva neprofesionalna glumica nominirana za nagradu Američke filmske akademije.