BUKA I BIJES podsjetit će na klasike koji su se pozabavili raznolikošću mentalnih stanja (i poremećaja) tijekom turbulentnih 1970-ih, u sklopu njega gledamo distopijsku satiru Paklena naranča Stanleya Kubricka, crnohumorni klasik TV mreža Sidneya Lumeta i Izmijenjena stanja, psihodelični filozofski ZF Kena Russella te Let iznad kukavičjeg gnijezda, film o borbi protiv konformizma i granica koje si sami namećemo s Jackom Nicholsonom u jednoj od svojih antologijskih uloga.

Krećemo sa Zmijskim leglom, dojmljivom dramom o ženi koja se nađe zatvorena u psihijatrijskoj ustanovi ne znajući kako je tamo završila. Inspiriran osobnim iskustvom autorice Mary Jane Ward prema kojem je i nastao, film Anatolea Litvaka uvjerljivim je prikazom tretmana duševnih bolesnika doprinio senzibilizaciji javnosti i promjeni legislative vezanih uz psihijatrijske ustanove u dvadesetak američkih saveznih država.
Obiteljski život Kena Loacha inspiriran je slučajem iz prakse Ronalda D. Lainga, inače predvodnika antipsihijatrijskog pokreta, koji je predložio nov način razumijevanja duševnih bolesti, posebice shizofrenije, dok je Freud Johna Hustona impresivna biografija o ocu psihoanalize fokusirana na njegovo otkriće Edipova kompleksa.
Tjedan zaključuje Persona Ingmara Bergmana, jedan od najenigmatičnijih filmova u povijesti kinematografije. Priča o glumici koja se u izoliranoj vikendici odmara od živčanog sloma pod paskom medicinske sestre inspirirana je Jungovom analitičkom psihologijom, a i danas oduševljava vrhunskim nastupima Liv Ullman i Bibi Andersson te Bergmanovim inovativnim režijskim rješenjima.Noviteti: Fantastično putovanje
Fantastično putovanje novi je film Miguela Gomesa, portugalskog čarobnjaka pokretnih slika, koji je razvio prepoznatljiv, inovativan magijsko-realistički stil kroz koji se hvata u koštac s postkolonijalnim nasljeđem i načinom na koji pamtimo povijest.
Ovaj snoliki i maštoviti putopis svjetsku je premijeru imalo na Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je Gomes osvojio nagradu za najbolju režiju.

Nemogućnost usklađivanja s društvenim normama često je plodno tlo za razvoj psihičkih poremećaja. Ciklus Na terapiji sljedeći tjedan donosi nekoliko filmova o ljudima čija mentalna stanja pokazuju da ponekad ono što nazivamo „normalnim“ ne prati potrebe suvremenog čovjeka.
Tri Evina lica Nunnalyja Johnsona inspiriran je istinitim slučajem disocijativnog poremećaja ličnosti, a govori i o snažnoj re-tradicionalizaciji rodnih uloga u poratnoj Americi, posebice kada su u pitanju žene. Joanne Woodward za svoj je nastup nagrađena Oscarom.
Sličnom temom bavi se i Žena pod utjecajem, klasik Johna Cassavetesa u kojem analizira dinamiku i mentalna stanja američke radničke obitelji, predvođen izuzetno moćnim nastupom Gene Rownlands u svojoj antologijskoj ulozi.
Tjedan zaključuju dvije priče o depresiji: Melankolija Larsa von Triera, koja stanje svoje Justine povezuje s katastrofom koja obuhvaća čitav svijet, te Sati Stephena Daldryja – majstorski režirano djelo inspirirano životom Virginije Woolf, u kojem se bavi depresijom, represijom i potrebom za autentičnim i iskrenim načinom života, neopterećenim društvenim očekivanjima. Nicole Kidman za svoj je nastup osvojila Oscara.
Među filmovima posebno ističemo i Sve podijeljene ličnosti Lukea Fowlera, dokumentarni portret karizmatičnog škotskog psihijatra Ronalda D. Lainga, predvodnika tzv. antipsihijatrijskog pokreta, koji je među prvima povukao vezu između mentalnih bolesti i institucionalne medicine. Projekcija se održava u suradnji s Udrugom za audio-vizualna istraživanja 25 FPS u sklopu redovnog programa Vizije

Psihoanaliza i psihoterapija unaprijedile su naše razumijevanje odnosa seksualnosti i mentalnog zdravlja. Ciklus Na terapiji stoga nastavljamo s filmskim naslovima koji inovativno i provokativno istražuju ovu vezu.
Krećemo sa Sjajem u travi, klasikom Elije Kazana o tinejdžerskoj romansi iz 1930-ih koja zbog konzervativnih pritisaka okoline biva ugušena već u kolijevci. Natalie Wood bila je nominirana za Oscara za svoju ulogu, a iskren pristup temi i dalje može natjerati rumenilo na obraze i suvremenog gledatelja.
Dobitnik Zlatne palme Seks, laži i videovrpce Stevena Soderbergha revitalizirao je američki nezavisni film 1990-ih, a njegova priča o ljubavnom četverokutu i dalje intrigira humorom i pronicljivošću kojom pristupa frustracijama i inhibicijama likova, pri čemu videokamera iz naslova preuzima ulogu terapeuta.
Tajanstvena koža Gregga Arakija dojmljiva je psihološka drama o posljedicama seksualnog zlostavljanja na živote dva različita mladića. Kritika i stručnjaci posebno su pohvalili kompleksan pristup temi, a dobar prijem filma skrenuo je pozornost na glumačko umijeće Josepha Gordon-Levitta i Bradyja Corbeta (koji je u međuvremenu zaplivao režijskim vodama – Brutalist).
Temu zaključuje Shortbus, erotska komedija Johna Camerona Mitchella smještena u New York nakon terorističkog napada početkom 2000-tih, a prati skupinu likova čiji se emocionalni problemi reflektiraju na njihovu spolnost. Povezivanjem mentalnog zdravlja i ljudske seksualnosti Shortbus je najavio danas popularne serije kao što su HBO-ova Euforija i Netflixov Spolni odgoj, a zbog nesimuliranih scena seksa namijenjen je zreloj publici.

Odnos između psiholoških poremećaja i kriminalnog ponašanja na velikom se platnu često pojednostavljuje, čak i banalizira. Sljedeći tjedan ciklus Na terapiji donosi četiri filma koja nude kompleksniji prikaz odnosa psiholoških bolesti i kriminala.
U temu ulazimo šetnjom kroz Šok koridor, kultni triler Samuela Fullera o ambicioznom novinaru koji u namjeru da riješi slučaj neobjašnjenog ubojstva u psihijatrijskog ustanovi i sam počne glumiti „luđaka“. No hoće li u tome uspjeti prije nego izgubi razum? Fullerov film provokativna je alegorija američkog društva 1960-ih, isparanog proturječjima i devijacijama.
Temu nastavljamo Hladnokrvnim ubojstvom, adaptacijom nefikcijskog romana Trumana Capotea o dvojici mladića koji se uslijed neuspješnog pokušaja pljačke odluče neumoljivo riješiti svjedoka. Capoteov roman postao je kamen temeljac danas popularnog žanra true crime (stvarni zločini), a adaptacija Richarda Brooksa od sličnih se filmova 1960-ih razlikuje ozbiljnošću pristupa, lišenog senzacionalizma ili romantizacije. Film je bio nominiran za četiri Oscara, a i danas je zastrašujuće uvjerljiv.
Iako su nas likovi poput Normana Batesa i Hannibala Lectera navikli da pojam „psihopat“ vežemo uz serijske ubojice, Wall Street je pokazao da oni mogu biti uspješni i uklopljeni u najviše slojeve društva. Ovaj klasik Olivera Stonea raskošno je napisana i dobro skrojena priča o vremenu u kojem su psihopatološke osobine postale poželjna profesionalna karakteristika, a Michael Douglas za svoju je ikoničku ulogu Gordona Gekka nagrađen Oscarom.
Temu zaključuje Moramo razgovarati o Kevinu, uznemirujući križanac psihološke drame i trilera o majci maloljetnog masovnog ubojice, koja u odjeku katastrofe nastoji promisliti odnos sa sinom. Redateljica Lynne Ramsay efektno balansira crni humor, empatiju, stravu te glumačke nastupe Tilde Swinton i Ezre Millera, stvorivši kompleksnu studiju majčinstva i krivnje.

Ciklus Na terapiji posvećen mentalnom zdravlju kroz povijest kinematografije zaključujemo s nekoliko recentnih naslova, koji su predstavili nov pristup ovim temama na velikome platnu.
Prvi na rasporedu su laureati velikih svjetskih festivala. Nicolas Philibert osvojio je Zlatnog medvjeda u Berlinu za Na Adamantu: Nitko nije savršen, dokumentarni film o štićenicima psihijatrijske ustanove iz naslova. Philibert je svojim nenametljivim opservacijskim pristupom unaprijedio je pripovjedne, prikazivačke i empatijske mogućnosti ovog filmskog roda. Laura Poitras u Ljepoti i krvoproliću donosi politički i emocionalno angažiranu priču o borbi umjetnice Nan Goldin protiv velikih farmaceutskih korporacija, a spoj aktualne teme i razorne analize utjecaja sprege kapitala i farmaceutske industrije na mentalno zdravlje Amerikanaca donio joj je Zlatnog lava u Veneciji.
Stranci Andrewa Haigha govore o osamljenom muškarcu, koji dobiva priliku razgovarati s roditeljima koje je izgubio kao dječak. Riječ je o inovativnom spoju priče o duhovima i psihološke drame o nošenju sa samoćom i gubitkom, koja je mnoge gledatelje osvojila karizmatičnim nastupom Andrewa Scotta u glavnoj ulozi. Poslije sunca Charlotte Wells govori o djevojčici koja ljeto provodi sa svojim ocem u Grčkoj, a također se bavi odnosom prema roditeljima, odrastanjem, samoćom i gubitkom. Paul Mescal za svoj je istančan portret oca bio nominiran za Oscara.