U jednom stanu u New Yorku početkom 1960-ih grupa jazz-glazbenika iščekuje Cowboya, kolegu koji je ujedno i njihov osobni diler heroina (veza). Za to vrijeme ambiciozni mladi filmaš o njima snima film, ne bi li na platnu prikazao život kakav doista jest. Cowboy kasni, a nervoza u stanu raste.

Veza je još jedno od pionirskih ostvarenja američkog nezavisnog filma. Predstavljena kao niz nađenih snimaka (found footage), s radnjom koja se odvija u realnom vremenu, Shirley Clarke razbila je mnoge stereotipe o načinu na koji se ovisnost prikazuje na velikom platnu, a iako ga je dio kritike u Cannesu prozvao remek-djelom, zbog „nepoćudnog govora“ na dvije je godine bio zabranjen za prikazivanje u SAD-u.

Veza je također i satira na avangardne dokumentarističke tendencije toga vremena, posebice pokret direktnog filma i njegovu ideju „nepristranog promatrača“, tj. kamere koja bilježi stvarnost bez da na nju utječe. Pritom svojom autorefleksivnom strukturom postavlja pitanja koja su obilježila alternativnu i underground kinematografiju toga vremena, i to u svim rodovima – od etičnosti pristupa (je li u redu zavirivati u tuđe živote?) do smislenosti pothvata (događa li se u iščekivanju išta filmski zanimljivo?).

Ukratko, riječ je o jednom od uistinu prevratničkih ostvarenja američkog nezavisnog filma, čija autorefleksivnost i sloboda stvaranja i danas djeluje inspirativno. U sklopu ciklusa prikazujemo restauriranu inačicu filma.