No Home Movies: Ciklus filmova Chantal Akerman
02.03.2022. – 14.04.2022.
Od 2. ožujka do sredine travnja 2022. u Kinoteci pogledajte tematski ciklus posvećen belgijskoj redateljici Chantal Akerman, autorici niza antologijskih ostvarenja čiji utjecaj na kinematografiju seže do današnjih dana. Akerman je snimila četrdesetak filmskih i TV radova različitih vrsta, žanrova i formata. Nezaobilazno je ime u razgovorima o modernističkom i feminističkom filmu, a njezini se radovi s punim pravom nalaze na popisima najboljih i najutjecajnijih svih vremena.
Ciklus je podijeljen u pet cjelina, od kojih svaka istražuje neki formalni ili tematski aspekt Akermanina opusa, pri čemu ćemo njezine radove prikazati uz naslove koji su je inspirirali, odnosno one u kojima se osjeti njezin utjecaj.
Anarhija i zaigranost: Raznesi moj grad
Chantal Akerman imala je samo 18 godina kada je snimila svoj prvi film, Raznesi moj grad (1968), koji se u nadolazećim desetljećima prometnuo u antologijsko ostvarenje kratkog metra. Ovaj kratkiš obilježen je zaigranošću, anarhičnim odbacivanjem malograđanskih vrijednosti te pomicanjem granica u produkcijskom, formalnom i sadržajnom smislu, a sve navedene osobine vrijede i za ostatak njezina opusa. Riječ je o fascinantnom korpusu od gotovo pedeset filmskih i TV djela i galerijskih radova, kroz koje je Akerman redovito pronalazila nove načine da istraži teme kao što su ženski identitet i svakodnevica, odnos doma i egzila, ljudi i stvari, pokreta i stazisa. Njezin najpoznatiji film, Jeanne Dielmann (1975), često se nalazi na popisima najboljih filmova svih vremena, a uvrštava ga se među pionire feminističkog filma i estetike slow cinema.
Newyorške priče
Chantal Akerman svoje je formativne godine provela u New Yorku, gradu koji je u to vrijeme bio metropola suvremene likovne, filmske i izvedbene umjetnosti. Stoga nije ni neobično da je upravo New York jedan od motiva kojima se Akerman kroz svoj opus često vraćala. Drugi tjedan ciklusa posvećenog Chantal Akerman stoga je posvećen newyorškim pričama o egzilu i nomadstvu.
Majke, kćeri
Odnos s majkom tema je koja se sustavno provlači opusom Chantal Akerman, pa tako i u dva naslova koja u sklopu ciklusa gledamo sljedeći tjedan. Oba filma ujedno se ubrajaju među vrhunce Akermanina impresivna opusa.
Diskretni šarm rutine
Kućanstvo i rutina jedan su od stalnih motiva opusa Chantal Akerman. To je možda i najvidljivije u Jeanne Dielman, njezinu remek-djelu iz 1975. godine, u kojem je inovativnim filmskim i dramaturškim postupcima redefinirala način na koji se ženska svakodnevica, rad, identitet i tijelo prikazuju na velikome platnu. Ova priča o kućanici iz predgrađa Bruxellesa sastavljena je od niza sitnih, svakodnevnih radnji, koje postepeno prerastaju u djelo gotovo hipnotičke kvalitete, stoga nije ni neobično da ćete ga često naći na popisima najboljih filmova svih vremena.
Uz Jeanne Dielman prikazujemo tri filma koji svjedoče o rasponu utjecaja koji je Akermanin rukopis imao na različite autore.
Opsesije i ostale ludosti
Rijetko je koji film do te mjere opčinio publiku, kritiku i filmaše da joj se redovito vraćaju, kao što je to uspjelo Vrtoglavici Alfreda Hitchcocka. Među njezine obožavatelje svrstava se i Chantal Akerman, koja je ovaj Hitchcockov klasik opisala kao film o fetišizmu, pri čemu „drugu osobu ne vidimo, nego je činimo produžetkom samih sebe, reduciramo je i niječemo kako bismo je nahranili vlastitim tjeskobama“.
Akerman je Hitchockovu priču o opsesiji, u kojoj kamera postaje produžetak muškog pogleda, i sama citirala i reinterpretirala u nekoliko intrigantnih naslova iz kasnije faze svoje karijere. Prvi je Zatočenica, intrigantna priča o posesivnom odnosu bolećivog mladića i njegove djevojke. Inspirirana devetim i desetim sveskom ciklusa U traganju za izgubljenim vremenom, Akerman je Proustov predložak pretvorila formalno preciznom koreografijom kamere, pogleda i tijela te tako snimila jedan od najzavodljivijih filmova svoje karijere.
Akerman se vratila adaptaciji književnih djela i u Almayerovoj ludosti. Ovoga puta prihvatila se istoimenog debitantskog romana Josepha Conrada, o bogatom nizozemskom trgovcu u Maleziji koji postaje žrtvom vlastite pohlepe i opsesivnog odnosa prema kćeri.
Ciklus filmova Chantal Akerman zaključujemo Zlatnim osamdesetima, njezinim prvim visokobudžetnim projektom, u kojem je svoje tematske preokupacije ženskim identitetom, nasljeđem holokausta i iščašenim ljubavnim odnosima oblikovala u očaravajuću koreografiju prekida, mirenja, nesporazuma i spajanja. Iako je na prvi pogled riječ o posve netipičnom filmu za njezin opus, Zlatne osamdesete produžetak su Akermaninih formalnih istraživanja koreografije tijela i filmskog jezika, a ujedno su i izvrstan primjer njezina režijskog raspona, koji je i u kasnijim djelima nastavila širiti, mijenjati i pritom nas neprestano iznenađivati.