Wendy, mlada žena bez doma i posla, putuje prema Aljaski sa svojim psom Lucy kako bi se zaposlila u tvornici za preradu ribe. Putem joj se kvari auto, no nema dovoljno novca ni za popravak ni za hranu. Wendy odlučuje ukrasti pseću hranu u lokalnom supermarketu, a Lucy ostavlja zavezanu ispred dućana, no osoblje je hvata na djelu i zove policiju. Po izlasku iz pritvora, Wendy shvaća da je Lucy nestala.

Autorski opus redateljice Kelly Reichardt ubraja se među emocionalno i politički najsnažnija ostvarenja američke nezavisne kinematografije. U svojoj trideset godina dugoj karijeri Reichardt je oblikovala prepoznatljivu minimalističko-realističku poetiku, koja premda proizlazi iz niskobudžetnih i autonomnih stvaralačkih uvjeta, sažetim i naizgled jednostavnim narativima razotkriva složenu sliku američkog društva i njegovih paradoksa. Njezini likovi nerijetko su marginalizirani pojedinci, samotnjaci potisnuti iz sredina, koji u ulogama putnika neizvjesnih sudbina, lutaju rubovima američkog krajolika nastojeći pronaći izlaz iz zatečene situacije ili oskudnih uvjeta života.

Nastao kao adaptacija priče Train Choir pisca Jonathana Raymonda, film Wendy i Lucy paradigmatski je primjer Reichardtinih suptilnih filmskih univerzuma koji nesentimentalnim prikazom precizno portretiraju život na rubu, točnije tanku granicu između pukog preživljavanja i krajnjeg siromaštva. Ispunjen melankoličnim tišinama u kojima do posebnog izražaja dolazi neglamurozna prirodnost Michelle Williams, Wendy i Lucy film je o usamljenim pojedincima odbačenim od strane društva, koji odmjerenim ritmom odgovara na grubu kapitalističku stvarnost Busheve Amerike te pasivnu zatečenost običnih gledatelja, promatrača te iste stvarnosti.

Tekst: Nika Petković