Skupljači su ljudi koji prikupljaju ono što je ostalo na poljima nakon žetve. Njihovo zanimanje ovjekovječio je francuski realistički slikar Jean-François Millet na istoimenoj slici iz 19. stoljeća, na kojoj tri seljanke prikupljaju preostalo sijeno. Agnès Varda pita se tko su skupljači i skupljačice danas, u vremenu kada su ljudske ruke zamijenili poljoprivredni strojevi? Odgovor će je odvesti na putovanje ruralnom Francuskom i njezinim urbanim centrima. Pritom će otkriti niz živopisnih stanovnika s margine društva, koji prikupljajući ono što odbacujemo kao nepotrebno čine važne geste otpora bezumlju konzumerizma.

Dokumentarnim filmom Skupljači i skupljačica započelo je novo, možda i najzrelije kreativno razdoblje u bogatom opusu Agnès Varda. Nastao nakon komercijalnog neuspjeha ambiciozne Sto jedne noći Simona Filma (1995), ovim se filmom Varda vratila korijenima. Jeftine, dostupne i lako prenosive digitalne kamere omogućile su joj veću spontanost u planiranju snimanja i neposrednost u pristupu ljudima, što joj je oduvijek bila jača strana.

Rezultat je film koji spada u vrhunce Vardina rada: serija šarmantnih, humanih portreta praćenih Vardinom eruditskom, pronicljivom naracijom, originalan i živopisan esej o točkama prepletanja povijesti umjetnosti, ekonomije i rada.

To je također film u kojem je počela graditi svoju personu simpatične, ekscentrične starice s filmskom kamerom – „bake francuskog novog vala“, a refleksija nad vlastitim likom i djelom bit će tema njezina kasnijeg filmskog i umjetničkog rada.