Petnaestogodišnja Melissa sramežljiva je djevojka, koja živi s majkom i bakom. Nakon neugodnog prvog seksualnog iskustva sa simpatijom iz razreda, Melissa će krenuti u istraživanje vlastite spolnosti, tražeći ljubav na pogrešnim mjestima.

Melissa P. adaptacija je romana 100 poteza četkom prije spavanja iz 2003., pseudo-autobiografskog djela Melisse Panarello u kojem je opisala svoje turbulentne tinejdžerske godine. Zbog senzacionalističkog sadržaja roman je u Italiji bio književni skandal i senzacija (na hrvatski je preveden iste godine), pa je i njegova ekranizacija bila pitanje vremena.

Unatoč tome što nije imao osobito mišljenje o predlošku, Guadagnino je pristao na adaptaciju, dijelom i zato jer je nastajala u američkoj produkciji. To mu se naposljetku obilo o glavu, jer su se predstavnici studija Sony upletali u snimanje i u kreativne odluke. Guadagnino je adaptaciji pristupio inspiriran radom francuske psihoanalitičarke Françoise Dolto i njezinim teorijama o predodžbi tijela među djecom i adolescentima, no dramaturgiju postepenog stjecanja osobne autonomije kroz istraživanje spolnosti morao je zamijeniti moralizatorskom pričom o poročnosti seksa i Melissinu konačnom iskupljenju.

I sa svime time na umu, Melissa P. je otvorenim tematiziranjem seksualnosti i žudnje prilično odskakala od čednosti srednjostrujaškog filma 2000-tih, a kompleksan, cjelovit i neosuđujući pristup ovim temama (p)ostat će konstanta Guadagninova opusa.