sub
Program
Duboko crveno
Jazzist Marcus Daly svjedok je okrutnog ubojstva Helge Ulmann, vidovnjakinje koja tijekom javne seanse uspostavlja psihičku vezu s opasnim psihopatom. Dok policija neuspješno traga za ubojicom, Dalyja muči zagonetni nestanak slike koji je vidio pri ulasku u stan ubijene, stoga kreće u istragu prije nego li i sam postane žrtvom.
Dario Argento se, uz Marija Bavu, često navodi kao otac gialla, specifično talijanske žanrovske struje urbanih mysteryja naglašene estetike, erotizma i nasilja, prepoznatljivih po često suludim zapletima koji se oslanjaju na zagonetke u percepciji. Duboko crveno spada među Argentove najuspješnije filmove, a u njemu je stilska i tematska obilježja žanra doveo do vrhunca.
Od samoga početka, u kojem se poziva na jazz-improvizacije, teatralnost kazališta i iracionalnost vidovitosti, Argento upućuje gledatelja da ne obraća toliko pozornost na koherentnost naracije koliko na dojam koji ostavljaju elaborirani režijski postupci. Argentova fluidna kamera kao da ima vlastiti život: klizi prostorom oponašajući perspektivu ubojice stvarajući osjećaj stalne prijetnje, a iznenadni montažni rezovi i promjene planova zasijecaju kadrove neumoljivo poput ubojičine satare.
David Hemmings gotovo je ponovio svoju ulogu iz Povećanja (1966), no ovoga puta lišen Antonionijeva egzistencijalističkog konteksta. Ipak, Argentovo larpurlartistički samosvjesno inzistiranje na visceralnim senzacijama Duboko crveno gotovo uzdiže na razinu meta-trilera. Film je također označio i Argentovu prvu suradnju s budućom partnericom Darijom Nicolodi te s progresivnim rock-bendom Goblin, koji će potpisati niz antologijskih soundtracka za Argentove kasnije filmove (Suspiria, Tenebre, Phenomena).
U Guadagninovu opusu tragovi Argentove crvene vide se u oslanjanju na izražajnost dekora i intruzivne glazbe za dočaravanje emocionalnih stanja (npr. Trent Reznor i Atticus Ross u Izazivačima), a sličnosti se mogu uočiti i u odjavnoj špici Zovi me svojim imenom, srećom lišene lokve krvi. U programu prikazujemo restauriranu redateljsku verziju filma u talijanskoj sinkronizaciji.