S remek-djelom američkog undergrounda Liquid Sky u petak, 31. siječnja počinje Kultni petak, poseban program kina Kinoteka namijenjen filmofilima pustolovna duha čiji je filmski ukus otvoren egzotičnom, provokativnom i rubnom filmskom izrazu. Unutar ove programske linije jednom mjesečno prikazivat će se filmski naslovi koji su s vremenom izgradili vjernu sljedbu posvećenih štovatelja – mnogi od njih i po prvi puta nakon dugo vremena na velikome platnu.

Prvo izdanje Kultnog petka obilježit će projekcija nove, digitalno restaurirane verzije znanstveno fantastičnog filma Liquid Sky (1982) u režiji Slave Tsukermana. Izrastao iz njujorške avangardne new wave scene ranih 1980-ih, Liquid Sky je modno-glazbeni trip u specifično stanje uma i stil života, koji Time Magazine proziva  „dvosatnim činom imaginacije“.

Margaret je njujorška manekenka koja želi postati slavna. No ovisna je o drogi, što uvelike iskorištava njezin suparnik Jimmy. Istovremeno, na vrh zgrade nasuprot Margaretina stana spušta se maleni NLO, čiji su putnici došli na zemlju u potrazi za heroinom. No izvanzemaljci uskoro otkrivaju da su feromoni koje ljudski mozak ispušta tijekom orgazma puno ugodniji od onih izazvanih drogom te se počinju miješati u Margaretin seksualni život.

Kultni petak poseban je program kina Kinoteka namijenjen filmofilima pustolovna duha čiji je filmski ukus otvoren egzotičnom, provokativnom i rubnom filmskom izrazu. Sljedeći tjedan na rasporedu je Šok terapija Jima Sharmana, svojevrsni nastavak kulturnog fenomena The Rocky Horror Picture Show (1975), u kojem Brad i Janet postaju sudionici bizarnog reality showa.

Iako okuplja dio iste autorske i glumačke ekipe, Šok terapiju svojevremeno nisu dobro prihvatili ni publika, ni kritika niti fanovi Rocky Horrora. No zbog načina na koji se bavi fenomenom reality televizije, Sharmanov film iz današnje perspektive djeluje aktualnije nego u vrijeme svoga nastanka. Dodamo li tome ponovno izvrstan soundtrack, s pjesmama koje kvalitetom nimalo ne zaostaju za prethodnikom, nadahnutu glumačku ekipu, maštovite kostime i izvrsnu, nadrealističku scenografiju, riječ je o skrivenom dragulju 1980-ih koji će mnogim gledateljima biti pravo otkriće!

Ovoga petka pogledajte restauriranu verziju kultnog trilera Williama Friedkina, s Alom Pacinom u glavnoj ulozi

U veljači u sklopu posebnog programa kina Kinoteka namijenjenog filmofilima pustolovna duha čiji je filmski ukus otvoren egzotičnom, provokativnom i rubnom filmskom izrazu – Kultni petak – gledamo Cruising(1980) Williama Friedkina, s Alom Pacinom u naslovnoj ulozi, kod nas poznat i pod naslovima Gluvarenje i Mamac, koji će ovom prilikom biti prikazan u impresivnoj restauriranoj verziji.

Razdoblje novog Hollywooda obilježilo je testiranje izražajnih i umjetničkih sloboda na velikome platnu, no čak i u takvome kontekstu, Cruising djeluje kao da se omakao pažnji studijskih glavešina. Inspiriran istoimenim romanom novinara Geralda Walkera te nizom zločina koji su 1970-ih potresali njujoršku fetiš klupsku scenu, film je sniman na autentičnim lokacijama i s pripadnicima S&M zajednice kao statistima, kojima je jedina uputa bila da u klubovima rade ono što bi i inače radili da kamere nisu prisutne. Snimljeni materijal bio je predmetom dugotrajnih rasprava, da bi naposljetku bilo izbačeno 40 minuta danas izgubljenog materijala, kako bi se izbjegao ozloglašeni predikat X.

Film prati mladog policajca Stevea Burnsa koji dobiva zadatak infiltrirati se u njujoršku gej S&M klupsku scenu, kako bi uhvatio psihopata koji ubija homoseksualce. No u svijetu promjenjivih identiteta koji počiva na teatralizaciji igara dominacije i podložnosti, kako prepoznati pravu prijetnju?

Iako u vrijeme svoga nastanka negativno dočekan i od kritike i od LGBT aktivista, Friedkinov Cruising danas uživa kultni status, čak i među svojim osporavateljima. Svojim zapletom, temama i strukturom najavio je ciklus erotskih trilera 1990-ih, a njegovo istraživanje rubnih područja seksualnosti i negativnih posljedica njezina potiskivanja, i četrdeset godina nakon premijere, jednako uznemiruje i intrigira. Uz sve to, Friedkinov seksualni košmar fascinantan je kao zapis jedne nestale subkulture i posljednjih izdisaja liberalnih nastojanja novog Hollywooda da pomiče granice onoga što se u mainstreamu moglo prikazati.

Carol White kalifornijska je kućanica koja ima sve: bogatog muža, krasan dom, poslugu i prijatelje. No Carol je plaha, a interakcija s okolinom ostavlja je emocionalno praznom. Uskoro razvija neobičnu bolest, koju liječnici ne mogu objasniti nikakvim fizičkim ni psihološkim uzrocima, no koja je dovodi do daljnjeg otuđivanja od ostatka svijeta. Jednoga dana nailazi na zajednicu onih koji su baš poput nje razvili „alergiju“ na svijet koji ih okružuje.

Nakon što se filmovima kao što su Superstar: Priča o Karen Karpenter (1987) i Otrov (1991) prometnuo u jedno od najintrigantnijih imena struje novog queer filma (new queer cinema), Todd Haynes snimio je i jedan od najupečatljivijih filmova iz navedenog pokreta, u kojem je spojivši elemente klasičnih melodrama 1950-ih i distopije stvorio moćnu alegoriju na epidemiju AIDS-a. Kritika je film opisivala kao „horor film duše“ i „feministički protufilm“, pomogao je etablirati Julianne Moore u jednu od najtalentiranijih glumica svoje generacije, a često se nalazi i na popisima najboljih filmova desetljeća. U ovome kontekstu zgodno je spomenuti da je Haynes kao jednu od inspiracija za film navodi i Akermaninu Jeanne Dielman.

Kultni petak: Velika tišina

Za vrijeme velike mećave 1898., skupina odmetnika skriva se u snijegom prekrivenim planinama Utaha. Za petama im je okrutni Loco, profesionalni lovac na glave, koji sa svojom bandom hvata izgladnjele odmetnike u zamjenu za novčanu nagradu. Istom planinom kreće se i Sileznio, nijemi revolveraš i lovac na lovce (!), koje uvijek ubija u samoobrani. Nakon što stigne u gradić Snow Hill, udovica jednog od ubijenih odmetnika unajmljuje Silenzija da osveti smrt njezina muža, što će i njemu pružiti priliku da osveti zločin iz davnih dana.

Klasični vestern jedan od mitotvornih žanrova američkog nacionalnog imaginarija. Njegova talijanska špageti-inačica američke je nacionalne mitove o životu na granici civilizacije i divljine dovodila u pitanje svojim moralno ambivalentnim likovima te nejasnom granicom između dobra i zla, okrutnosti i borbe za pravdu, divljine u čovjeku i one izvan njega. Među najuspješnije, ali i najradikalnije predstavnike žanra ubraja se Velika tišina, revizionistički vestern Segija Corbuccija, talijanskog majstora koji je u filmsku povijest uveo i nezaboravnog Djanga (1966). Inspirirana atentatima na Malcolma X-a i Chea Guevaru, Velika tišna danas se tumači kao politička alegorija na neuspjeh zakona, pravde i civilizacije. S karizmatičnim Jean-Louisom Trintignantom u ulozi Silenzija i Klausom Kinskim kao dijaboličnim Locom te praćen nezaboravnim partiturama Ennija Morriconea, Velika tišina mračni je dragulj revizionističkog vesterna, koji već desetljećima zaokuplja maštu svojom beskompromisnom pesimizmom kao i fantastičnim sniježnim vizualima, čije odjeke nalazimo i u Mrskoj osmorci (2015) Quentina Tarantina, a čak i u nadolazećem Jurskom svijetu: Carstvo (2022).

U Kinoteci prikazujemo nedavno restauriranu inačicu filma.

Varla, Rosie i Billie tri su neobuzdane i o uzbuđenjima ovisne striptizete, koje dane provode utrkujući se sportskim automobilima po kalifornijskoj pustinji i mlateći sve one koji im stanu na put. Jednom prilikom zaustavljaju se na benziskoj pumpi u malome gradu, čiji vlasnik – krajnje antipatični starac u kolicima – i njegov nabildani ali ne baš inteligentni sin, u svojoj kući navodno skrivaju poveću količinu novca. Djevojke odluče napraviti plan ne bi li ih opljačkali.

Kultni film Russa Meyera danas se drži za remek-djelo eksploatacijskog filma, značajno zbog provokativnog pristupa tradicionalnim rodnim ulogama, netipičnom prikazu žena na filmu te zbog tretmana seksualnosti i nasilja. Predvođen karizmatičnim nastupom japansko-američke glumice Ture Satane i prepun sočnih dijaloga koji su dušu dali za citiranje, Meyerov film izvršio je veliki utjecaj na pop-kulturu, od glazbe do filma. John Waters prozvao ga je, „bez ikakve sumnje, najboljim filmom svih vremena“, a Quentin Tarantino obilato ga je citirao u finalu svog girl power akcića Otporan na smrt (2007).

Uvod u film dat će feminististička autorica Asja Bakić.

U sjećanje na nedavno preminulu književnicu Anne Rice, autoricu svjetski popularnog serijala Vampirske kronike, staru godinu ispratit ćemo adaptacijom njezina najpoznatijeg djela – Intervju s vampirom. Ova raskošna kombinacija melodrame, povijesnog filma i strave drži se za klasik
postmodernstičkog horora, koji je našu predodžbu vampira pomogao transformirati iz zubatih čudovišta u romantične antijunake.
Premda se Riceine Vampirske kronike drže za preteče suvremenih uspješnica kao što je planetarno popularna saga Sumrak, budite upozoreni: Riceini vampiri grizu! Rice je objeručke prigrlila transgresivni potencijal vampirske mitologije, ali i ljudske korijene čudovišnosti svojih likova.

Rezultat je senzualno, provokativno i subverzivno ostvarenje koje istovremeno užasava i fascinira.
Uz sugestivnu režiju Neila Jordana, uspjehu filma pomogli su i nadahnuti nastupi Brada Pitta i Toma Cruisea u glavnim ulogama, a ne treba zaboraviti ni impresivni nastup tada dvanaestogodišnje Kirsten Dunst u ulozi Claudije, vampirice zarobljene u tijelu djevojčice, koja joj je donijela i nominaciju za Zlatni globus.