Prvi dio ciklusa podnaslovljen je kao Niste još ništa čuli!, a posvećen je pojavi sinkroniziranog zvuka, koji je pokrenuo novu eru u povijesti pokretnih slika.

Ciklus otvara Pjevač jazza Alana Croslanda, prvi dugometražni film u kojem je u glazbenim točkama korištena mogućnost snimanja i reprodukcije sinkronizirane slike i zvuka. Pojava zvuka omogućila je veći stupanj realističnosti u filmu, pa su se stoga pojavili i žanrovi koji su adresirali različite aspekte društvene i ekonomske stvarnosti, a među njima backstage mjuzikl i gangsterski film. Lakonoga parada Lloyda Bacona i Busbyja Berkeleya jedan je od najboljih mjuzikala iz 1930-ih, koji i dalje fascinira vrckavim i zajedljivim dijalozima i vrhunskim koreografijama. Lice s ožiljkom Howarda Hawksa kontroverzni je i često cenzuriran krimić, koji je publici omogućio da uživa u raznolikosti američkih urbanih naglasaka te zastrašujućem zvuku pucnjeva i strojnica, koje su njegov intrigantni zaplet inspiriran životom Ala Caponea učinili još uzbudljivijim.

Tjedan zaključuje Pjevajmo na kiši, klasik Genea Kellyja i Stanleya Donena, koji se bavi upravo razdobljem u kojem je industrija s nijemoga filma prešla na zvučni. Hvaljen zbog vrhunske koreografije i spektakularnih plesnih točaka, duhovitih dijaloga i vješte ilustracije industrije na prekretnici, Pjevajmo na kiši i dalje osvaja svojim optimizmom, energijom i svježinom, a njegov sedamdeseti rođendan, koji obilježavamo ove godine, jedan je od povoda za ciklus.

Pogledat ćemo i dva filma koja su tehnologiju snimanja šumova odvela u nove kreativne smjerove. Jedan od njih su Ptice, adaptacija istoimene priče Daphne Du Maurier o jatima pernatih beštija koje teroriziraju kalifornijski gradić Bodega Bay. Riječ je o jednom od najstrašnijih (a usudimo se reći i najboljih) trilera majstora napetosti Alfreda Hitchocka, značajnog i po inovativnom soundtracku, u kojem je veliki skladatelj Bernard Hermann efektno isprepleo prizorne zvukove i vanprizornu glazbu jasno pokazavši da ono što čujemo može biti strašnije od onoga što vidimo.

Gledat ćemo i Nashville, satiričnu ansambl-dramu još jednog velikana sedme umjetnosti – Roberta Altmana. Ova priča o šušuru u američkoj prijestolnici country glazbe pet dana uoči godišnjeg glazbenog festivala fascinantna je kombinacija društvene i političke satire, čija su estetske inovacije – mozaična dramaturgija i preklapajući dijalozi – bili mogući upravo zahvaljujući pionirskom dostignuću u bilježenju i oblikovanju zvuka, koji je omogućavao istovremeno ozvučavanje i snimanje nekoliko glumaca i njihovih ambijenata.

Još od samih početaka jedan od sinonima za film bio je „pokretne slike“, no trebalo je proći više od pola stoljeća da snimateljska oprema izgubi višak kilograma, napusti stative i prohoda. Veća dostupnost lakših, pokretnih kamera, koje su uz to mogle usporedno bilježiti dijaloge i šumove, izazvala je pravu revoluciju u kinematografiji: omogućila je filmašima da svoja djela snimaju na autentičnim lokacijama i u nepredvidivim okolnostima, izvan produkcijske i ideološke kontrole studija. To je dalo krila razvoju nezavisnog i alternativnog filma, lansiralo je stilske struje kao što su francuski novi val i američka (druga) avangarda, a dala je i novu energiju dokumentarnome filmu u tolikoj mjeri da možemo reći da ga je ponovno izmislila.

Iz tog razloga u ovotjednom ciklusu Dolazeće atrakcije gledamo Trgovačkog putnika, klasik struje direktnoga filma (direct cinema) u kojem su redatelji Albert i David Maysles te Charlotte Zwerin kroz portret grupe profesionalnih prodavača Biblije pružili moćnu kritiku konzumerizma i ponudili jedinstvenu fresku američkog društva 1960-ih. Filmovi kao što je Trgovački putnik pomogli su etablirati metodu snimanja poznatu kao „muha na zidu“, opservacijski dokumentarizam koji ne intervenira u zatečenu stvarnost nego pušta situaciji da se razvije kao da filmaši nisu tamo.

Tjedan zaključuje legendarna Ruska arka Aleksandra Sokurova. Ovaj povijesni spektakl snimljen je u Zimskom dvorcu ruskog državnog muzeja Ermitaž, okuplja oko 2000 glumaca i statista, a ujedno je i prvi dugometražni film snimljen u jednome kadru. To je bilo moguće zahvaljujući sprezi tada nove digitalne tehnologije (koja je u to vrijeme postepeno postaja snimateljski standard) te steadicama, stabilizacijskog sustava za kameru koji za razliku od drmusave kamere iz ruke stvara dojam da klizi kroz prostor.

Magija pokretnih slika proizlazi iz uvjerljive priče, sugestivne režije, ali i tehničkih inovacije koje omogućuju slici da se proširi onkraj ograničenja kinoplatna. Stoga smo sljedeće termine ciklusa Dolazeće atrakcije posvetili tehničkim inovacijama koje uvelike unaprjeđuju iskustvo gledanja filma, a da ih ne primjećujemo ili ih uzimamo zdravo za gotvo.
Filmska bajka Bagdadski lopov, inspirirana pričom iz Tisuću i jedne noći, prva je iskoristila obojanu pozadinu da protagoniste svoje raskošne priče o intrigama i ljubavi s lakoćom proveze stvarnim i izmaštanim svjetovima. CinemaScope je format koju su filmski studiji uveli kako bi velikim ekranom i slikom proširenom s lijeve i desne strane konkurirali sve popularnijim televizijskim ekranima. Format se najčešće koristi u spektaklima, ali i onima koji žele maksimalno iskoristiti izražajnost krajolika, veduta ili uopće prostora. Jedan od prvih filmova snimljenih ovom tehnikom je Kako se udati za milijunaša, romantična komedija s Marilyn Monroe, Betty Grable i Lauren Bacall o ljubavnim putešestvijama solo djevojaka u New Yorku pedesetih. Tjedan zaključuje Čarobnjak iz Oza, klasik Viktora Fleminga i jedan od prvih dugometražnih filmova u koloru, koji je pokazao da boja u filmu može djelovati i realistično i dovoljno magično da gledatelje transponira u svijet njegova začaranog platna.

Ciklus filmova Dolazeće atrakcije posvećen tehničkim inovacijama koje su promijenile način na koji snimamo i gledamo filmove zaključuju dva naslova koja su se oslonila na računalno generirane slike (computer generated images ili CGI) da svoju priču otvore novim svjetovima. Prvi na rasporedu je Westworld, intrigantni SF triler Michaela Crichtona koji je poslužio kao inspiracija za popularnu istoimenu seriju iz 2016. godine. Priča je to o zabavnom parku na temu „divljeg zapada“ napučenog androidima, čiji se posjetitelji nađu u borbi za život nakon greške u sustavu. Riječ je o prvom igranom filmu koji je koristio CGI, a kod nas je bio distribuiran i pod nazivom Stari Divlji zapad.
Ako je Crichton bio pionir u području specijalnih efekata, Lana i Lilly Wachowski računalno generirane slike uzdigle su do statusa filozofije. Kroz distopijsku priču o hakeru koji saznaje da stvarnost kakvu poznajemo stvara divovsko računalo, njihov Matrix savršeno je ulovio duh vremena te nepovratno promijenio lice suvremenog akcijskog i znanstveno-fantastičnog filma. Matrix se s razlogom nalazi na popisima najutjecajnijih filmova svih vremena, a ovo je jedinstvena prilika da ga (ponovno) pogledate na velikome platnu.