U sjenovitom svijetu međunarodne špijunaže, CIA-in operativac poznat pod nazivom Protagonist, anagžiran je od tajanstvene organizacije palindromskog naziva Tenet kako bi sudjelovao na zadatku koji se odvija onkraj linearnog vremena. Njegova misija je da spriječi odmetnutog i vidovitog ruskog oligarha Andreja Satora da pokrene Treći svjetski rat. Protagonist će morati savladati umijeće „inverzije vremena“ ne bi li mu stao na kraj.

Tenet je jedan od najiščekivanijih, ali i najosporavanijih filmova 2020. godine. Kritika mu je zamjerala zapetljanu priču koju je teško i pratiti i prepričati, miks zvuka koji dijaloge čini jedva razumljivima te usmjerenost na akciju i stil nauštrb priče, što su sve legitimne zamjerke shvatimo li ga kao šablonski hollywoodski akcić. No Tenetu možemo pristupiti i iz druge perspektive, pa reći da je Nolan navedenim postupcima namjerno otežao praćenje svoga filma, ne bi li pažnju gledatelja odvratio od uzročno-posljedične logike zapleta i usmjerio je prema iskustvu senzacije. Tenet bismo mogli shvatiti kao metafilmsku posvetu mediju i umjetnosti filma, posebice njegovoj mogućnosti da prekoračuje zakone logike, razuma, prostora i vremena te razara i stvara svjetove – baš kao što je to, u nešto drugačijem ključu, radio Resnais s Robbe-Grilletom u hodnicima Marienbada (1961), odnosno s Jacquesom Sternbergom u Volim te, volim te (1966).

Je li Tenet spektakularni promašaj ili Nolanova „incepcija“ nouveau roman bombe u samo srce Hollywooda? Možda je vrijeme da mu damo još jednu priliku i provjerimo!