Italiju potresa niz otmica bogatih građana. Motivirana klasnom solidarnošću, tajkunka Fulvia Bolk odluči organizirati otmicu najuspješnijeg otmičara Giuseppea Cataniju i natjerati ga da vrati sav pošteno ukraden novac. U tome joj pomaže vojska plaćenika i bivši agent CIA-e Turi. No vezan lancima u njezinoj vili na Sardiniji, Beppe će se pokazati kao dostojan (i privlačan) suparnik.

Zbog priče o paru klasno i politički suprotstavljenih ljubavnika, Ljetnu noć… često su uspoređivali s Wertmüllerinom ranijom uspješnicom Na moru jednog ljeta (1974). Mada su joj zamjerali manjak zuba u usporedbi s kontroverznijim prethodnikom, Ljetna noć ne može biti mnogo direktnija u svojoj političkoj poruci.

Osjećaju se tu i utjecaji screwballa, no kako to biva kod Wertmüller, u neodoljivo kaotičnoj mješavini raznih stilova i obrnutih konvencija. Umjesto duhovitih verbalnih dvoboja dobivamo paljbu Fulvijinih monologa, a inicijalna nadmoć je u rukama žene. Poznati trop ukroćene goropadnice zamjenjuje rodne uloge te je sada muškarac onaj koji postaje ukroćen, vezan lancima – doslovno i metaforički svojom rastućom opsesijom Fulvijom. Metafora je ujedno i politička, jer iako potlačen od povlaštenih kapitalističko-aristokratskih društvenih slojeva, proletarijat je gladan tog istog statusa i lagodnog života.

Vizualno raskošan, film se šaljivo poigrava i erotskom dramom, a uključuje i jednu od dotad najduljih scena vođenja ljubavi u jednom mainstream filmu.