Paul Bland i njegova supruga Mary žele otvoriti restoran, no nisu kreditno sposobni. Žive u zgradi u kojoj se redovito održavaju svingerske zabave, na koje gledaju sa zgražanjem. Jednoga dana pijani svinger zabunom ulazi u njihov stan i pokuša napastovati Mary, a Paul ga u obrani ubija tavom. Prilikom rješavanja tijela, Paul i Mary shvaćaju da „perverznjacima“ ne nedostaje novca pa ih preko novinskih oglasa odluče mamiti u svoj stan, a zatim ih usmrtiti i opljačkati. Plan funkcionira savršeno dok im se u posao ne umiješa bravar i sitni lopov Raoul.

Paul Bartel američki je glumac, pisac i redatelj, kojeg pamtimo po eksploatacijskim klasicima Death Race 2000 (1975) i Cannonball (1976) u produkciji Rogera Cormana, te camp vesternu Lust in the Dust (1984) s legendarnim Divineom. Kako pojesti Raoula njegov je autorski projekt, koji je vlastitom ustrajnošću realizirao u nezavisnoj produkciji za svega 500.000 dolara.

Riječ je o satiri na Ameriku 1980-ih smještenoj u Hollywood, mjestom gdje je – riječima naratora – potreba za neposrednim zadovoljavanjem potreba prodrla u sve aspekte života, a granice između seksa i hrane potpuno su nestale. Bartel koristi motive (s)kretanja seksualne revolucije prethodnog desetljeća da bi se kritički osvrnuo na amoralne apetite socijalnog i ekonomskog kanibalizma osamdesetih, u kojima su egoizam i pohlepa vrline, a cilj opravdava sredstva.

Unatoč morbidnom konceptu kakvog se ne bi posramio ni John Waters, Bartelov film osvaja šarmantno anakronim pristupom režiji i glumi. Humor proizlazi iz kontrasta transgresivnog sadržaja i slapstick-stila kojim je realiziran, a pametni, vrckavi dijalozi i domišljatost kojom produkcijske nedostatke okreće u vlastitu korist efektnije su od šok-kvalitete kakva bi se s obzirom na opis mogla očekivati.

Ulogu Paula ironičnim je dostojanstvom odigrao sam Bartel, dok je Warholova i Cormanova muza Mary Woronow svoj lik izvela gracioznošću dive klasičnog Hollywooda. Kako pojesti Raoula danas uživa kultni status i često ga se ističe kao satiru koja i dalje ujeda.