Pijte i jedite, ljudi
- Žanr: Humorna drama
- Izvorni naziv: Yin shi nan nu / Eat Drink Man Woman
- Godina: 1994
- Trajanje: 123min
- Redatelj/ica: Ang Lee
- Uloge: Sihung Lung, Kuei-mei Yang, Chien-lien Wu, Yu-wen Wang, Winston Chao, Ah-Leh Gua, Sylvia Chang
- Distribucija: Taiwan Film and Audiovisual Institute
- Država: TW, US
Zhu je profesionalni kuhar, udovac i otac triju kćeri. Najstarija, Jia-Jen, profesorica je kemije koja se nakon prekida veze posvećuje kršćanstvu. Druga kći, Jia-Chien, izvršna je direktorica u avionskoj kompaniji. Željela je postati vrhunska kuharica poput svoga oca, no on je tvrdio da to nije posao za ženu. Jia-Ning, najmlađa, studentica je koja honorarno radi u restoranu brze hrane. Zhu nije uvijek idealan otac, no svake nedjelje priprema raskošna i kompleksna jela svojim kćerima koje, zaokupljene vlastitim životima, ne shvaćaju da je to njegov način da im izrazi ljubav.
Prije nego je izgradio karijeru u Hollywoodu, redatelj Ang Lee u rodnome je Tajvanu snimio nekoliko izuzetnih filmova u kojima je istraživao utjecaje modernizacija društva na obitelj, veze i međuljudske odnose. Jedan od njegovih najvećih uspjeha bio je Pijte i jedite, ljudi – film u kojem hrana funkcionira kao simbol tradicije, ali i komunikacijski most između pripadnika različitih generacija, koji suočeni s izazovima suvremenosti sve više gube doticaj jedni s drugima i samima sobom. Procesi transformacija nuklearne obitelji, nova rodna dinamika i nesklad između onoga što likovi žele i onoga što se od njih očekuje teme su koje Lee vješto servira s prizorima elaborirano spravljenih jela, koristeći gastronomske motive da bi izrazio osnovnu misao filma. Originalni naslov Jelo i piće, muškarci i žene citat je konfucijanskog teksta o važnosti prihvaćanja osnovnih ljudskih potreba za hranom, ljubavlju i seksom kao univerzalnima i prirodnima, bez obzira na razlike u generacijama i životnim stilovima.
Pijte i jedite, ljudi bio je nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma, ostvario je velik uspjeh među publikom i kritikom, a poslužio je kao inspiracija nekolicini filmova koji su tradicionalne kuhinje iskoristili za istraživanje sličnih tema, kao za i remake Tortilla Soup (2001) Maríje Ripoll u meksičko-američkom kontekstu.