Godina 1950-ih kalabreška braća Primo i Secondo u Jerseyju vode neuspješni restoran Paradise. Primo je briljantni kuhar koji inzistira na autentičnoj talijanskoj kuhinji u suprotnosti s američkim špageti-stereotipima, a Secondo upravitelj restorana zaljubljen u američki način života. U istome susjedstvu nalazi se i puno uspješniji talijanski restoran, čiji vlasnik Pascal obećava da će nagovoriti svog prijatelja Louisa Primu, inače popularnog pjevača, da gostuje u Paradisu i time poveća njegovu vidljivost. Braća će uložiti sve svoje znanje i ušteđevinu ne bi li se pripremili za možda i najvažniju noć u njihovim životima.

Humorna drama Velika noć redateljski je debi svestranog glumca i osvjedočenog gurmana kalabreških korijena Stanleyja Tuccija, poznatog i po CNN-ovu gastro-putopisu U potrazi za Italijom (Stanley Tucci: Searching for Italy, 2021) te Tucci in Italy (2025) snimljenog za National Geographic. Scenarij ovog kritičarskog liblinga, koji sadrži mnoge posvete gastronomiji bel paese poput kompleksnih rižota i tradicijskog jela timpano (timballo), Tucci je napisao s rođakom Josephom Tropianom, dok je režiju podijelio s prijateljem i glumcem Campbellom Scottom. Dobrodošao talijanski začin dala mu je i Isabella Rossellini u ulozi Gabrielle.

Louis Prima inače je stvarni pjevač, značajan po tome da je talijanski folk pionirski uspješno spajao s američkim žanrovima, a u Velikoj noći simbol je izvedbe talijanstva za američka nepca u skladu s Pascalovom vizijom špageta s mesnim okruglicama. Ovaj blago ironijski kodirani panegirik gastronomskom larpurlartizmu mnogi su protumačili kao zagovor nezavisne umjetnosti i otpora komercijalizmu, a ima i zaslužno mjesto na ishodištu revolucije u američkoj kulturi hrane – brojni slavni kuhari, poput Marija Batalija kod kojega je Tucci često jeo i čije su emisije doprinijele tome obratu, profitirali su od artističke predodžbe svoje profesije iznesene u Velikoj noći.