Patty Hearst

Istinita priča o otmici Patricije Hearst, unuke izdavačkog moćnika Williama Randolpha Hearsta, koju su 1974. organizirali pripadnici militantne organizacije Symbionese Liberation Army. Vrijeme provedeno s otmičarima navelo ju je da preispita vlastiti način života, ali i da im se aktivno priključi u borbi za ostvarenje ciljeva.

Otmica i njezine posljedice prometnule su se u prvorazredni medijski i društveni skandal, zahvaljujući kojem je Patricia Hearst postala medijska ličnost i ikona pop-kulture. Mnogo se spekuliralo o motivima njezina priključivanja otmičarima: je li ono bilo iz uvjerenja, nužnosti ili posljedica „ispiranja mozga“, što je verzija koju je Patricia Hearst zastupala za vrijeme suđenja te u memoarima, na kojima je film Paula Schradera i utemeljen.

Schrader se vjerno drži Hearstine verzije priče, a pritom halucinantnim snimateljskim postupcima (neobičnim rakursima, plutajućim pokretima kamere, stiliziranim osvjetljenjem i atmosferičnom glazbom Scotta Johnsona) rekonstruira njezino iskustvo, od stanja senzorne deprivacije u kojem je provela zatočeništvo do kasnijih pljački i suđenja. Rezultat je bressonovksi ambiciozna priča o slučaju, čija je ambivalentnost bila posljedica nepremostivog ekonomskog, klasnog i rasnog jaza, koji još uvijek obilježava američko društvo.