Dorian Gray mladić je izuzetne ljepote, na čemu mu zavide žene i muškarci. No svoga izgleda postane svjestan tek kada se vidi na portretu koji je naslikao njegov prijatelj slikar Basil. Dorian je u turbulentnoj vezi s mladom glumicom Sybil, koja njegovom krivnjom diže ruku na sebe. I dok Dorian niječe odgovornost za njezinu smrt, na njegovu portretu pojavljuje se bora. Godine i desetljeća prolaze, Dorian ostaje isti, a njegov portret skriven u potkrovlju reflektira iskvarenost njegove duše.

Helmut Berger bio je utjelovljenje izreke „lijep kao grijeh“. Slavu je stekao provokativnim ulogama u filmovima Sumrak bogova (1969), Vrt Finzi-Continijevih (1970) i Ludwig (1973), a zahvaljujući svome izgledu, karizmi i otvorenoj biseksualnosti bio je jedan od seks-simbola svoga vremena. Teško je stoga i zamisliti glumca koji bi bio prikladniji za ulogu antologijskog lika Oscara Wildea.

Massimo Dallamano osuvremenio je Wildeov predložak premjestivši ga u sadašnjost, što mu je omogućilo da se otvoreno pozabavi temama koje su u romanu mogle iščitati između redaka. Dallamanov Dorian biseksualna je zvjerka, koja bez problema spava sa ženama i muškarcima. Njegove mane pritom nisu ni njegov izgled niti seksualni apetit, nego nemoć da preuzme odgovornost za posljedice svojih djela.

Iako oglašavan kao horor, Dorian Gray zainteresiraniji je za razodijevanje svog junaka nego za zastrašivanje gledatelja, dok ekscentrična „swinging 60s“ moda filmu daje kvalitetu campa na koji bi s odobravanjem gledao i sam Wilde. Iz današnje perspektive, tj. u vremenu u kojem na društvenim mrežama stvaramo idealizirane slike samih sebe, priča o održavanju nerealnih ideala ljepote nauštrb ljudskosti i dalje je aktualna i efektna.